Vrijedne umjetnine na zidovima drevnih građevina, hramova, špilja... teško je očuvati, no mudro primijenjena nanotehnologija, mogla bi pomoći i u ovom slučaju.

Nalazište La Antigua Ciudad Maya de Calakmul u Meksiku, prvo je na kojem se primijenila tehnika zaštite vrijednih freski novorazvijenom tehnologijom. Od 2004. godine tim znanstvenika sa sveučilišta u Florenci radi na razvijanju premaza koji bi pomogao u očuvanju starih umjetnina. Proteklih godina su se za zaštitu uglavnom koristili polimeri, no otkriveno je kako oni ipak nisu idealno rješenje, budući da tokom vremena ipak naruše vrlo krhku strukturu umjetnine. Do tih poteškoća dolazi jer dotični premazi kemijski reagiraju s rahlom strukturom površine koju štite. Iz tog razloga pribjeglo se razvoju novih tehnologija zaštite. Jedna od njih je upotreba nano čestica kalcijeva i barijeva hidroksida.

Grupa znanstvenika na čelu s Pierom Bagllonijem patentirali su upotrebu nano čestica kalcijeva i barijeva hidroksida kako bi očuvali freske. Do degradacije umjetnina na zidovima dolazi uslijed transformacije kalcijeva karbonata u gips. Nano čestice kalcijeva hidroksida efikasno se spaja s ugljičnim dioksidom i na taj način restaurira kalcijev karbonat. Jednostavnije rečeno, na taj način se obnavlja površinski sloj slike. Doduše, ako su u slici prisutne velike količine magnezijevih sulfata, može doći do kontra efekta i tu do izražaja dolazi barijev hidroksid, čije nano čestice ublažavaju tu reakciju, a spajanjem ova dva elementa može se postići vrlo efikasna zaštita površina, kao i njena restauracija.

Upravo su se tom mješavinom zaštitili crteži Maja u Calakumuli. Već za tjedan dana vidjela se promjena na crtežima te nije zamijećena daljnja degradacija. Ovo otkriće otvara sasvim novo poglavlje u zaštiti drevnih spomenika i umjetnina.